Ratne priče iz dnevnika Antona Kovačića

Arhivski izvori: Obiteljski arhiv

Vlasnik zapisa: Obitelj Kovačić iz Male Subotice

Autori priče: Noah Lukovnjak, učenik Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec i prof. Marija Borko

Noah Lukovnjak učenik je Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec koja vodi Topoteku Međimurje. Od 2017. godine u ovom je virtualnom arhivu prikupljeno i obrađeno oko 1000 obiteljskih fotografija, zvučnih zapisa i osobnih dokumenata s područja cijelog Međimurja, u čemu sudjeluju učenici škole sa svojim nastavnicima administratorima u sklopu dodatne nastave iz povijesti. Tražeći građu za Topoteku Međimurje, učenici su istraživali i vlastitu povijest i oživljavali lijepa sjećanja svojih roditelja, djedova i baka te rođaka na prošla vremena. Noah je pronašao i opisao dnevnike svojega pradjeda Antuna Kovačića iz Male Subotice, koji se mogu pročitati na https://medjimurje.topoteka.net/?doc=899896 i https://medjimurje.topoteka.net/?doc=862778.

Anton Kovačić bio je zvonar u crkvi u Maloj Subotici, što je obiteljska tradicija već preko 200 godina. Njegov otac, Karol Kovačić, bio je austrougarski vojnik, jedna od žrtava Bitke na Drini u Prvom svjetskom ratu. Anton u svom dnevniku koji je vodio od 1912. do 1967. opisuje život prije i nakon Drugoga svjetskog rata, no najzanimljivije je vidjeti ratne zapise u kojima rat opisuje iz svoje osobne perspektive. Nakon pada Hortijeve vlade (15. listopada 1944.), mađarsku vladu, koja je i dalje pod zaštitom Njemačke, preuzima Szalasi Ferenc. Na njegovu je zapovijed Anton Kovačić morao ići prvo u Szombathely, koji je u to vrijeme bombardiran, a kasnije i u Balf u pokrajini Sopron. Nakon obuke kao mađarski vojnik kreće u Njemačku, preko Beča i Brna u grad Wismar, gdje odijeva njemačku vojničku uniformu. U Wismaru je 24 dana radio na groblju gdje je pokopao njemačke vojnike. Nakon toga kreće prema Kolnu pravcem Neustadt – Brandenburg – Hannover – Dortmund - Vorhalle (Hagen). U vremenu provedenom u Wuppertalu ističe napade engleskih i američih lovaca, ali i dolazak prvog američkog tenka pred kasarnu, nakon čega pada u američko zarobljeništvo 15. travnja 1945. godine, dok 2 dana kasnije odlazi u logor u kojem je bilo preko milijun ljudi. Dva mjeseca kasnije odlazi u drugi logor, u mjesto Pirmasens, u kojem je bilo nekoliko tisuća Jugoslavena, Poljaka, Čeha, Bugara i drugih naroda. Sredinom mjeseca srpnja iz američkih je ruku preuzet od strane Francuza te 14. srpnja slave Dan francuske revolucije. Nakon što Carska konferencija i Hirohito u Japanu traže pregovore (14. kolovoza), Anton saznaje za povratak u domovinu 29. kolovoza. Pravac prema Jugoslaviji bio je Mainz – Mannheim – Augsburg – Munchen – Salzburg – Villach – Jesenice – Kranj – Ljubljana – Pragersko – Čakovec – Mala Subotica, a put je trajao 16 dana.