Priča o HTV arhivu

Arhivski izvori: Odjel audivizualnog gradiva

Vlasnik zapisa: HRT Arhiv

Autorica priče: Jasmina Tunjić

Jedan od najstarijih, najvećih i najvrjednijih televizijskih arhiva u ovom dijelu Europe je televizijski arhiv HRT-a. Audiovizualno gradivo (zajedno s fono i notnim gradivom), nastalo u razdoblju do 2011. je 2012. godine proglašeno kulturnim dobrom te je tim rješenjem HRT Arhiv postao specijalizirani kulturni entitet unutar javnog informativnog servisa.

U moderno opremljenim, klimatiziranim spremištima arhivskog gradiva HRT-a pohranjeni su i čuvaju se snimljeni audio i video materijali od njezina osnutka, koji su od neprocjenjive vrijednosti, ne samo za HRT već i u nacionalnim okvirima. Spremišta Arhiva HRT-a posebno su čuvani i štićeni prostori, a djelatnici koji rade s arhivskim materijalom imaju posebne dozvole za pristup u te prostore jer se u njima nalazi najvrjednija imovina HRT-a.

Audiovizualno gradivo je kulturna i povijesna vrijednost: arhivske snimke događaja bilješke su protekloga vremena, a autorska djela umjetnička su ostavština. Obrada, pohranjivanje i arhiviranje audiovizualnoga (AV) materijala nisu od početaka televizije (tada Radiotelevizije Zagreb, sastavnog dijela JRT-a) bili organizirani kao zaseban posao. Do 1963. pristigli su se AV sadržaji na filmu kao mediju pohranjivali u redakcijama, vrlo često kod autora - novinara. Najprije su se čuvali tadašnji žurnali, vijesti, a zatim i filmovi dječjeg programa, drame i glasoviti TV magazini Antona Martija. Promjene u pristupu vidljive su od 1963. kada je, na inicijativu Ankice Tuđman osnovana Arhivsko dokumentacijska služba. Od 1968. do 1972. nakon inventure AV mterijala utvrđeni su principi katalogizacije, pohrane i arhiviranja, a filmska dokumentacija postaje TV dokumentacija. Pohrana AV materijala je dislocirana, kao i cijela tadašnja TV Zagreb, do 1976. kada je objedinjena useljenjem u prostorije Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Izgradnjom novoga doma HRT-a i useljenjem 1991. TV Arhiv dobiva namjenski projektiran prostor.

U TV Arhivu su pohranjeni i čuvaju se mediji nekoliko generacija, čija je tehnologija zastarjela, ali je na njima pohranjeno arhivsko gradivo velike povijesne vrijednosti. Postupkom migracije, presnimavanja na suvremene medije, gradivo se spašava od propadanja i čini se dostupnim u proizvodnji i emitiranju. Postupak je dugotrajan i skup. Prelaskom na digitalnu proizvodnju i emitiranje, Arhiv HRT-a nužno čeka stvaranje digitalnog arhiva, tj. digitalizacija cjelokupnog gradiva. Najugroženije gradivo se nalazi na magnetnim medijima, koji imaju relativno kratak vijek trajanja, dok je filmska vrpca, iako najstariji medij pohrane, najmanje fizički ugrožena. Količina medija pohranjena u AV arhivu je ogromna, a čuvaju se spremištu određene temperature i vlažnosti zraka. Posebno vrijedni i osjetljivi filmovi nalaze se u tzv. „Frižideru“. U tom su prostoru pohranjene sve velike i skupe serije: Gruntovčani, Naše malo misto, U registraturi, Kuda idu divlje svinje, Mejaši, Nepokoreni grad, Putovanje u Vučjak, Seljačka buna, Ljubav na bračni način te dječje serije: Veliki i mali, Bistrooki, Mendo i Slavica; arhivirani Titovi memoari i snimljeni materijali iz II. svjetskog rata iz cijelog svijeta. Povijesno najvrjedniji AV sadržaji na betacam formatu čuvaju se u metalnom sefu: snimke iz Domovinskog rata – Bljesak, Oluja, Vukovar, zatim posjeti pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj te ostali video zapisi od posebne vrijednosti za hrvatsku kulturu i povijest. Sef može izdržati požar (temperature veće i od 1.000° C) pa čak i poplave!

Osnovni cilj AV arhiva je sačuvati i katalogizirati sadržaje nastale radom nacionalne televizije. Budući da su u AV arhivu pohranjeni svi takvi materijali od nastanka TV Zagreb do danas, bez obzira na političke i društvene promjene kroz koje je televizija prošla, može se reći da je AV Arhiv ostvario svoj osnovni cilj.

Slike: Foto arhiv HRT-a, Lana Bubenik