Osnivanje Narodnog kazališta Rijeka

Dokumenti od prije 75 godina koji otkrivaju ljudsku stranu administracije i okolnosti u kojima je Boris Papandopulo pet mjeseci po kazni radio kao šofer autobusa Zagreb-Split

Arhivski izvori: Arhiv HNK „Ivan pl. Zajc“ Rijeka

Vlasnik zapisa: HNK „Ivan pl. Zajc“ Rijeka

Autor priče: Ervin Mičetić

Godine 1913. riječko kazalište preimenovano je u Teatro Verdi i pod tim imenom ustanova će djelovati sve do završetka Drugog svjetskog rata. U razdoblju talijanske okupacije hrvatski kazališni umjetnici nemaju pristup kazalištu i predstave se ne smiju izvoditi na hrvatskom jeziku. Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943., Nijemci preuzimaju upravu nad Rijekom i Sušakom.

• Prioriteti ili kako je u šest dana osposobljeno kazalište

Grad Rijeka bit će oslobođen 3. svibnja 1945. i odmah dan nakon oslobođenja dr. Đuro Rošić bit će zadužen od strane Gradskog narodnog odbora Sušak za organizaciju rada kazališta. Kazališna družina „Otokar Keršovani”, koja je osnovana u Istri tijekom Narodnooslobodilačke borbe, formalno će preuzeti privremeno upravljanje zgradom kazališta. Krov, prozori, vrata i stupovi pored ulaza u kazalište bili su oštećeni tijekom rata i uređenju se brzo pristupilo. Zgrada kazališta već je 9. svibnja osposobljena, a 10. svibnja otvorila su se vrata kazališta publici kako bi se priredila prva priredba u čast oslobođenja grada. Program svečanosti sastojao se od uvodnog govora dr. Đure Rošića, sviranja hrvatske himne te mnogih recitacija i izvedbi.

• Stjecaj poslijeratnih okolnosti i zaostali memorandum sa svastikom

Okružni NOO za Hrvatsko primorje 25. svibnja 1945. upućuje poziv na sastanak svim zainteresiranim skupinama i djelatnicima kako bi se raspravilo o uspostavi kulturno-umjetničkog rada u Rijeci i Sušaku. Sastanak je bio predviđen za datum 26. svibnja, a iz dokumenta je vidljivo kako se u korespondenciji još uvijek koriste njemački formulari.

• Članovi trupa se stavljaju na raspoloženje upravi teatra

Sljedeći važni sastanak u organizaciji Oblasnog Prop-odjela u Rijeci dogodio se 4. siječnja 1946. o čemu svjedoči osobni osvrt dr. Đure Rošića. Ispod rukopisnog primjera nalazi se njegov ispis za lakše razumijevanje teksta. Sastanak je održan u zgradi kazališta i tom prilikom odlučeno je kako „upravnik” (intendant) kazališta postaje dr. Đuro Rošić, a kazalište će nositi naziv „Narodno kazalište Rijeka; Teatro del popolo Fiume”. Raspuštena je grupa „Otokar Keršovani” koja je privremeno upravljala kazalištem i na njegovo čelo postavljena je privremena uprava od 9 članova. Iz dopisa dr. Đure Rošića koji je proslijeđen Ministarstvu prosvjete u Zagrebu 11. siječnja 1946. vidljivo je kako su tadašnji republički organi obaviješteni o osnutku riječkog kazališta.

U svrhu formiranja stalnog kazališta, članovi kazališne družine „Otokar Keršovani” i talijanske gradske kazališne družine „Filodrammatica” angažirani su kao stalni djelatnici, a svi glazbenici i pjevači iz družina koje su djelovale u kazalištu postali su članovi Opere i Simfonijskog orkestra.

• Stručno-političke oznake

Priloženi dokument od 8. travnja 1946. svjedoči o tome kako su ondašnji republički organi odlučivali o izboru kazališnih djelatnika. U dopisu upućenom intendantu dr. Đuri Rošiću Grga Gamulin, tadašnji načelnik Odjela za kulturu i umjetnost Ministarstva prosvjete Narodne Republike Hrvatske, donosi odluku o imenovanju djelatnika kazališta na temelju utvrđene liste. Službenu odluku o imenovanju dr. Đure Rošića intendantom Narodnog kazališta u Rijeci doniio je Gradski NO Rijeka 29. svibnja 1946.

Prva predstava u novoosnovanom kazalištu bit će „Dubravka“ Ivana Gundulića u režiji dr. Marka Foteza koja će se izvesti 20. listopada 1946. godine.