Moje učiteljevanje. Crtica iz života jedne – gospoje
Arhivski izvori: HR-AHAZU-KN-77 Osobni fond Dragojle Jarnević
Vlasnik zapisa: Arhiv Odsjeka za povijest hrvatske književnosti Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb
Autori priče: dr. sc. Ana Batinić i Željko Trbušić
Dragojla (Karolina) Jarnević (Karlovac, 4. siječnja 1812. – Karlovac, 12. ožujka 1875.) bila je hrvatska književnica čiji opus obuhvaća poeziju, prozu, dramska djela i dnevničke zapise, koji su joj i osigurali mjesto u književnome kanonu. Potječe iz trgovačke obitelji koja je nakon smrti njezina oca počela propadati, što je rezultiralo nemogućnošću obrazovanja za nju i njezinu braću i sestre. Nakon završene njemačke osnovne škole zarađivala je za život šivanjem, a jedno vrijeme radila je i kao guvernanta u Grazu, Trstu i Veneciji. Kasnije se bavila pedagoškim radom, stekavši svojim djelovanjem autoritet na tom području, a od 1853. do 1866. vodila je privatnu školu u Pribiću. U povijesti je upamćena i kao prva hrvatska alpinistica i planinarka. Od 1839. domoljubnom se poezijom javlja u časopisu Danica i upravo je zahvaljujući pjesničkim radovima upoznala predstavnike intelektualne elite, među kojima se kao najznačajniji ističe pjesnik Ivan Trnski. S njegovom je književnom ostavštinom u arhiv Akademijina Odsjeka za povijest hrvatske književnosti i dospio rukopis naslovljen Moje učiteljevanje. Crtica iz života jedne – gospoje. Autograf obuhvaća ukupno 39 stranica. Nije datiran, no prema nekim indikacijama iz same naracije, moguće je pretpostaviti da je nastao u zrelom razdoblju autoričina života, nakon 1850. godine. Književni je diskurs glavna odlika ovoga teksta, no Dragojla Jarnević, ispod literarnog plašta, čitatelju predstavlja svoje pedagoške stavove koje je kao odgojiteljica i učiteljica unaprjeđivala i promovirala, što uvelike pridonosi njegovu didakticizmu. Narativ počinje kratkim uvodom koji iznosi glas prve pripovjedačice, a potom se nastavlja pripovijedanjem drugog pripovjednog subjekta, gospoje Ruž(ic)e – zapravo svojevrsnoga autoričina alter ega. Lik župnika poslužio je autorici za ocrtavanje cijeloga niza rigidnih, nazadnih stavova prema društvenom položaju žena i njihovu pravu na obrazovanje. Drugi dio teksta, odnosno Ružina pripovijedanja, kronološki počinje “nakon prevrata”, to jest nakon revolucionarne 1848. koju su obilježili društveni i nacionalni nemiri u Europi. Ruža se našla u ulozi zamjenske supruge i majke-učiteljice-odgojiteljice trima djevojčicama nakon što je njihova majka, Ružina prijateljica, preminula od sušice.
Crticu Moje učiteljevanje osim u književnom ključu moguće je čitati i analizirati i kao nefikcionalan, autoreferencijalni, pa i autobiografski tekst, koji iznosi drugačija promišljanja o društvenoj ulozi žene te ističe važnost omogućavanja obrazovanja djevojčicama, što su teme s kojima se višestruko susrećemo i u autoričinu Dnevniku. I ovim djelom Dragojla Jarnević pružila je otpor prema degradaciji žena u patrijarhalnoj hijerarhiji, nudeći primjerom protagonistice Ruže – zapravo utjelovljenja vlastitih stavova i promišljanja – smjerokaz prema kvalitetnijem, naprednijem i jednakopravnijem društvu.