Proširenje stare drenovske škole

Arhivski izvori: Župna knjiga Drenovske župe, bibliografski izvori

Vlasnik zapisa: Župa Drenova

Autor: Christian Grailach

Prvi drenovski svećenik, vlč. Ivan Cvetko došao je na Drenovu i započeo svećeničku službu 1. svibnja 1837. Mise je služio u kapeli Svih Svetih izgrađenoj 1575. godine koja i danas služi za ispraćaj pokojnika na Centralnom gradskom groblju Drenova. Naime, crkvica Gospe Karmelske iz 1628. godine koja se nalazila u blizini današnjeg župnog stana bila je u ruševnom stanju i neuporabiva. Već sljedeće, 1838. godine, zaslugom Ivana Cvetka osnovana je Župa Drenova i sagrađen župni stan u kojem je vlč. Cvetko održavao školu za Drenovsku djecu. Godine 1847. sagrađena je današnja crkva Gospe Karmelske, a 1852., i opet zaslugom don Ivana Cvetka, sagrađena je i škola, tada kao trorazredna hrvatska pučka škola.

U vrijeme mađarske uprave škola je nastavila nastavu na hrvatskom jeziku da bi se postupno talijanizirala. Za vrijeme talijanske uprave preustrojena je u petorazrednu talijansku mješovitu školu pod imenom "R. Franchetti". Kao takva djeluje još samo u prvoj godini iza Drugog svjetskog rata da bi u šk. god. 1947/48 bila preustrojena u hrvatsku osnovnu školu pod nazivom VIII. hrvatska osnovna škola Drenova. Zgrada škole iz 1852. bila je upola manja od današnje.

Kako se s vremenom pokazalo da je postala premalena odlučeno je da se zgrada proširi i o tome tadašnji drenovski župnik, vlč. Mate Polić ovako piše u Župnoj knjizi Drenovske župe naslovljene "Liber insertionis historiae neorectae parochiae drenovensis ab anno 1837".

Proširenje škole na Drenovi

Budući je školska zgrada bila premalena i ne odgovarala školskom štatutu grada, to je gradski Magistrat dao istu proširiti i to od gornjeg ugla vratiju do kraja prema Brdini; dakle za ulaz i od ulaza donji dio. Stara zgrada posvema se preuredila. Gradnja je započela 12. veljače 1913. pod poduzetnikom g. Linom Kucich-em i dovršila se sasma početkom listopada, dok je šk.g.1912/13. završila 1.lipnja 1913., a g. 1913/14. započela točno 1.rujna t.g., akopram još nije bila posvema gotova. Gradnja je stajala 52.000 K., dok je proračun iznosio 70.000 K.

Tadašnja talijanska vlast spremala za je priliku otvorenja veliku svečanost za koju je zamislila prigodni program, no vlč. Mate Polić malo je drukčije zamislio i proveo svečanost. Poznat kao veliki zagovornik hrvatskoga jezika u školi i u crkvi, u nastavku je napisao:

Svečano otvorenje (inaugurazione) i blagoslov zgrade obavilo se 30.studenoga 1913. Svečanost je započela u 9 sati tihom sv. misom, kojoj je prisustvovala školska mladež koja je i na koru pjevala uz pratnju orgulja hrvatske pjesme. Svečanom otvorenju prisustvovaše presv. g. Kankovsky, zamjenik kr. guvernera i komesara grofa Wickenburga, Dr. Delmartello, školski assessor, Egano savjetnik, domaći deputati i nekoji gradski učitelji i učiteljice. Popodne u 3 sata pohodio je Drenovu i školu sam glavom grof Wickenburg sa groficom suprugom Sofijom. Dirigentom tada škole ove bio g. Venceslav Cergnar.

Podpisani slavio je blagoslov zgrade hrvatskim jezikom, koji je službeni crkveni jezik, ali to se nije svidilo nekojim osobama te koga radi dadoše izraz svoga negodovanja u “Il Popolo” kako se vidi iz ovdje priljepljenoga članka,. Ne samo da im nije bilo po ćudi hrvatski jezik, već prigovoriše i sv. misi i uopće blagoslovu škole. Komentara ovome, mislim da ne treba?!

Drenova, dne 5. prosinca 1913. Mate Polić

župnik

U listu Il Popolo je 1. prosinca 1913. objavljen članak u kojem piše:

Hrvatski jezik u crkvenim prostorima dopušten je samo u hrvatskim zemljama; ali Fiume je talijanska zemlja i mise se uvijek moraju držati na latinskom. Blagoslov škole Drenova, jedne od naših škola, riječke škole, napravljen je na hrvatskom jeziku. Ne znamo što je upravitelj učinio, ali želimo obznaniti činjenicu, čekajući objašnjenja onih koji su ih dužni dati. A mi ... čekamo objašnjenja!

Talijani nisu zaboravili “grijeh” vlč. Polića jer kako piše riječki teolog Marka Medveda u knjizi Riječka Crkva u razdoblju fašizma:

Nakon dolaska Gabrielea D’Annunzija 12. rujna 1919. većina svećenika morala je napustiti grad. Dolazak D’Annunzijeve vlasti uvelike je poremetio odvijanje redovitog vjerskog života. Obje su župe (Rijeka i Drenova) ostale bez svojih upravitelja. Drenovski se župnik Mate Polić na kratko vratio, ali je zbog prijetnji ponovo morao pobjeći na Trsat i Krasicu, ovaj put bez povratka.

Potpisi pod slike: