Varaždinska obitelj Puttar

Arhivski izvori: HR-DAVŽ 22 Obitelj Puttar

Vlasnik zapisa: Državni arhiv u Varaždinu

Autorica priče: Karmen Levanić

Obitelj Puttar ostat će zapamćena po svjetski poznatoj mezzosopranistici Nadi Puttar-Gold. Međutim, ova je arhivska priča nastala djelovanjem njezinoga brata Velimira, koji je zadužio buduća pokoljenja svojim fotoaparatom i kroničarskom pedantnošću. Njegovi dnevnici i fotoalbumi, zajedno s gradivom obitelji, predstavljaju najmlađu akviziciju među obiteljskim fondovima Državnog arhiva u Varaždinu, preuzetu 2016. godine.

Velimir Puttar rođen je 1922. godine u imućnoj građanskoj obitelji Puttar. Od 1937. do 1941. pohađao je Državnu srednju gospodarsku školu u Križevcima, a zatim Državnu nižu gospodarsku školu u Požegi. Početak rata 6. travnja 1941. dočekao je u Varaždinu, a tu je pohađao i Središnju domobransku školu. U ožujku 1944. raspoređen je u Hrvatsku protuzrakoplovnu legiju (Kroatische FLAK Legion) te je upućen na obuku u češki Olmütz. Iz rata se kući u obiteljsku kuriju Seketin vratio 15. travnja 1945. Svoj će radni vijek provesti radeći u nekoliko varaždinskih poduzeća. Umro je 2005. godine

Velimir je počeo voditi dnevnik 17. lipnja 1937. i iz dana u dan bilježio ne samo najvažnije događaje u svojemu i životu svoje obitelji, nego i značajne društvene i političke događaje. Sačuvano je deset dnevnika za razdoblje od 1922. do 1945. te još dva vođena sporadično od 1945. do 1981. godine. Dnevnici 2 – 6 nastali su za vrijeme njegova boravka u poljoprivrednima školama u Križevcima i Požegi i pružaju obilje podataka o profesorima i učenicima te o samoj nastavi. U svojim se zapisima Velimir ne ograničava samo na školski život, nego također opisuje društvena, politička, vojna i kulturna događanja u ta dva grada. Izuzetno je zanimljiv upis od 6. travnja 1941. i sljedećih dana kad se Puttar vratio u Varaždin zbog uskršnjih praznika. Iz prve ruke doznajemo kako je počeo rat u Varaždinu, prvo nadlijetanjem njemačke avijacije, a zatim prolaskom njemačkih vojnika kroz grad. Počele su i prve deportacije. Iako je bio travanj, vrijeme je bilo izuzetno hladno i vjetrovito uz obilan snijeg.

Zajedno s dnevnicima nastajali su fotoalbumi koji pružaju vizualnu dopunu njegovim dnevničkim zapisima. Nastali su u razdoblju od 1901. do 2004., a sadrže fotografije obitelji i mjesta gdje je Puttar boravio (Varaždin, Seketin, Križevci, Požega, Pardubice, Prag, Baden kod Beča i mnoga druga). Poslije rata Puttar je svojim objektivom stvarao slikovne zapise o varaždinskim poduzećima u kojima je radio (Autotransportno poduzeće Varaždin, Državni osiguravajući zavod – Podružnica Varaždin i Sjeme Varaždin) i o svojim kolegama. Njegove rodbinske veze dovele su 1962. godine u Varaždin Rudolpha Matéa (1898. – 1964.), pravim imenom Rudolfa Mayera, poznatoga filmskog snimatelja, režisera i producenta, pet puta nominiranog za Oscara. I taj je posjet zabilježen u jednom foto albumu, a sačuvana je i prepiska Maté – Puttar iz koje doznajemo da je Maté želio snimiti film u Varaždinu ili u nekom od zagorskih dvoraca, u čemu ga je spriječila smrt 1964. godine.

Ono što izdvaja gradivo obitelji Puttar od većine povijesnih izvora i daje mu dodatnu vrijednost upravo je povezanost pisanog i vizualnog gradiva, koje na taj način najbolje posreduje podatke o političkom, društvenom, gospodarskom i kulturnom životu 20. stoljeća.