Jeli dobar platac?

Arhivski izvori: HR-DAST-94 Obitelj Morpurgo, MOR. 14/I.

Vlasnik zapisa: Državni arhiv u Splitu

Autorica priče: Nada Topić

U zbirci Obitelj Morpurgo u Državnom arhivu u Splitu sačuvan je dio prepiske između Knjižare Morpurgo u Splitu i Zaklade tiskare „Narodnih novina“iz Zagreba iz 1940. godine. U nekoliko dopisa Zaklade tiskare „Narodnih novina“ traže se povjerljivi podaci o kupcima knjižare (zaposlenje, primanja, kupovna moć), kao u sljedećem primjeru:

Slobodni smo ovime umoliti Vas, da nam javite kratke informacije o niže navedenim osobama:

Marangunić Ljubo kapetan Split Preradovićeva 14. Zanima nas jeli pomorski ili vojnički kapetan nadalje jeli aktivni ili u mirovini, kakve ima prihode, jeli dobar platac i jeli ima eventualno zaplijenu na plaću /mirovinu/

Šimeta Petar odvjetnik ili odvjetnički pripravnik Francuska obala 2. Jeli ima svoju vlastitu kancelariju i kako mu ide ili je kao pripravnik namješten kod suda ili kod kojeg odvjetnika. Kakve ima prihode i kakav je platac.

Savo Ivan Radićev trg 7 sve isto kao i gore kod Šimete.

Lucijan Jeličić trgovac Zadarska 8 kako mu ide radnja i je li dobar platac

Roksa Njegoš novinar Sustjepanska 58 Za koje novine radi kakve ima prihode i kakav je platac.

Za sve nas najviše zanima Vaš sud jeli su vrijedni vjeresije na obročnu otplatu do 500-600 dinara svaki.

Nadamo se da ćete nam zatražene informacije što skorije dati, molimo Vas dam javite Vaše izdatke koje ćemo Vam odmah nadoknaditi, stojimo Vam na protuuslugu uvijek spremni…

Iz knjižare Morpurgo su odgovarali na ove upite o čemu svjedoči kopija dopisa upućenog Zakladi tiskare „Narodnih novina“ u Zagrebu:

U vezi Vašeg cijenjenog dopisa od 28 prošlog mjeseca, javljamo Vam slijedeće:

Gg. Petar Simeta i Ivan Savo su vrlo imućni ljudi od uglednih obitelji, te se njima, po našem mišljenju, može akreditirati i veći iznosi. Jedino nam nije jasno zašto traže obročno plaćanje kad mogu ujdanput plati.

G. Lucijan Jeličić imade postolarsku radionu i prodaju cipela u Zadarskoj ulici. Nama nije pobliže poznat a niti smo mogli doznati o njegovim moralnim kvalitetama.

Roksa Njeguš nije nam poznat a niti je poznat mjesnoj redakciji lista „Novo Doba“ ni novinaru „Novosti“…[1]

Prepiska pokazuje kako su hrvatski knjižari polovicom 20. stoljeća razmjenjivali podatke o kupovnoj moći kupaca, posebno onih koji su tražili obročno plaćanje, kako bi zaštitili svoje poslovanje.