Arhivski izvori: HR DAST-172 Osobni fond Kovačić Ivan - Split
Vlasnik zapisa: Državni arhiv u Splitu
Autorica priče: Vesna Rimac
„Kojigod je poznava' mog fradidu Bartula, pa didu Petra i mog oca Špira, svi će reć da su bili dobri judi, ka' kruv ča se ji, al su bili puni glende i šulaca, koju su u mlogim prigodama sipali ka' iz rukava, da bi svit oko sebe nasmijali, makar to bilo na pogrebu. I zara' te njiove vesele čudi, bili su od svita puno spominjani i dragi.
O dobroti ne ću govorit ništa, jer sve mi se čini, da ja nisam dobar ka' oni, al mi se čini da sam njiovu šaljivu i glendeživu žicu naslidi baš ja, jer tako svi moji susidi govore o meni kad bi me čuli govorit i šaliti se svitom.“[1]
Ivan Kovačić (1897.-1981.), poštar i kroničar, rođen je u Splitu u siromašnoj težačkoj familiji. Nakon rata provedenog na talijanskoj fronti i u zarobljeništvu, Kovačić se zapošljava u splitskoj Pošti i telegrafu najprije kao podvornik, a potom kao listonoša.[2] Počinje pisati 1921. godine, pokazujući osobit interes prema lokalnom govoru i narječju. Piše prema sluhu, ne mareći previše za gramatička pravila. Njegovi rukopisi, premda nisu ni stilski ni jezično dotjerani, pisani su vrlo živopisno i uvjerljivo. U zapisima o prošlosti Splita, koji su već zbog samog sadržaja čitateljima iznimno zanimljivi, Kovačić se pokazao kao umješan i duhovit pripovjedač.[3]
U Državnom arhivu u Splitu čuvaju se rukopisi: Doživljaji s fronte i zarobljeništva (2 knjige); Smij kroz suze; Zbornik pripovjedaka, crtica, aktovki, skečeva itd.; Biserkina priča – kronika drugog svjetskog rata i obnove Splita; U pošti i oko nje; Spliski ričnik. Rukopise je Državnom arhivu u Splitu darovao autor Ivan Kovačić pok. Špira osobno, 21. travnja 1964. godine.
„Našli smo da je najbolji lik da čriva zavaramo, pričat glendu i šulac o bilo čemu – samo nek se smiješ... I pomoglo je kako dici, tako i meni i ostadosmo živi...“[4]
„Misto suza samo smij i šala – priroda nas takove je dala.“[5]
Priču u PDF formatu možete preuzeti ovdje.