Lički Osik – od planiranog do realiziranog grada

Arhivski izvori: HR-DAGS-112 Metalna industrija „Marko Orešković“ d.d. Lički Osik; HR-DAGS-240 Stambena zajednica „Industrijsko naselje“ Lički Osik; HR-DAGS-5 NOK Gospić

Vlasnik zapisa: Državni arhiv u Gospiću

Autorica priče: Katarina Mataija

Ova priča donosi kratku povijest jednog socijalističkog poduzeća koje je stvorilo uvjete za razvitak novog gospićkog urbanog naselja.

U kontekstu onodobne socijalističke industrijalizacije, odlukom državnih vlasti u Ličkom Osiku je 1950. osnovano Poduzeće „Ivan Gošnjak“ čija je prvotna namjena bila proizvodnja protuavionskog oružja i proizvoda za vojne potrebe. Od sredine šesdesetih godina tvornica je proizvodila proizvode i za civilne potrebe: čelične i aluminijske toplovodne radijatore, elektrouljne radijatore (grijalice), univerzalne stezne glave za tokarske strojeve, alate, nosače alata i druge dijelove za alatne strojeve. Oslonjena većinom na potrebe Jugoslavenske narodne armije za koju je proizvodila, a visoki su vojni oficiri bili najčešće i direktori poduzeća, tvornica je redovito poslovala s gubitcima koji su onda političkim kriterijima sanirani iz različitih saveznih fondova.

Izgradnja tvornice potaknula je izgradnju novog naselja koje bi omogućio smještaj velikom broju radnika koji su u njoj radili. Tako je neposredno uz tvornicu planski izgrađeno naselje na nekadašnjim privatnim zemljištima, koja su za te potrebe ekproprirani. Naselje Novi Lički Osik bilo je planski osmišljeno i izgrađeno s cjelokupnom infrastrukturom manjeg grada –stambenim zgradama, domom zdravlja, školama, vrtićem, hotelom, kulturnim sadržajima i svim ostalim potrebnim uvjetima za život. Uz njih je izgrađen i samački hotel za smještaj radnika koji su došli u potrazi za poslom u tvornici, a nisu imali uvjete za stan.

Tvornička zona bila je udaljena do dva kilometra od samog naselja kako bi život mogao nesmetano funkcionirati, a zbog tajnosti proizvodnje vojnih proizvoda bila je ograđena te pristup nezaposlenima nije bio dozvoljen.

Zbog potrebe zapošljavanja budućih kadrova u privredi i industriji, uz tvornicu je djelovala i srednja škola, Strojarski i elektro-školski centar „Marko Orešković“ u Ličkom Osiku, koja se nakon reforme školstva 1978. godine spojila s drugim školama u Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje „Nikola Tesla“ u Gospiću. Poduzeće „Ivan Gošnjak“ je 1954. promijenilo naziv u Tvornica „Marko Orešković“ Lički Osik, koja je među stanovništom bila najprepoznatljivija pod skraćenim imenom MOL.

Za vrijeme Domovinskog rata naselje Lički Osik okupirali su pobunjeni Srbi i promijenili mu ime u Teslingrad koji je postao jedno od vojnih i političkih uporišta pobunjenih Srba iz kojeg je već koncem kolovoza 1991. granatama napadnut Gospić. Tvornica je, bez svojih radnika Hrvata koji su protjerani, radila za vojsku pobunjenih Srba i bila skladište oružja i streljiva.U samačkom hotelu bilo je smješteno Zapovjedništvo Bataljuna vojske tzv. SAO Krajine – Teslingrad 44. Cijelo je naselje bilo pretvoreno u veliku vojarnu, a područje tvornice i okolice naselja bilo je i minirano te je oslobođeno hrvatskom osloboditeljskom vojno-redarstvenom operacijom „Oluja“.

Nakon Domovinskog rata, tijekom kojeg je naselje pretrpjelo brojna oštećenja, većina je zgrada obnovljena. Među njima škola, dječji vrtić, ambulanta, dom kulture i brojne stambene zgrade, koje žive svoj novi život neovisan o bivšoj tvornici.