Pajo Kolarić, začetnik tamburaške glazbe

Arhivski izvori: Znameniti.hr, Europeana, privatni izvori

Vlasnik zapisa: Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku

Autor priče: Blanka Gigić

Pajo Kolarić, začetnik tamburaške glazbe, rođen je 1821. godine u Osijeku, gdje djeluje čitav svoj život.

Odrastao je u skromnoj gornjogradskoj obitelji, a po završetku gimnazije pronašao se u gradskoj službi. Karijeru je gradio kao gradski senator Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, potom kao narodni zastupnik, a 1871. dobio je saborski mandat od osječko-valpovačkog izbornog kotara. Za života je radio u gradskom sirotištu, obnašao dužnost ravnatelja Osječke štedionice, a potom osnovao i Slavonsku sredotočnu štedionu.

Cijeli život neumorno je radio na promicanju hrvatske riječi u glazbenom i javnom životu grada. Inspiriran hrvatskim narodnim preporodom i ilirskim idejama, oduševljavao je Osječane i inspirirao ih za hrvatske narodne melodije. Vedrog duha i neospornog talenta, brzo se istaknuo svojim glazbenim umijećem te je 1847. osnovao prvi građanski tamburaški zbor u Hrvatskoj i počeo skladati za tambure. Tim činom postao je utemeljiteljem organiziranog sviranja tambure u Hrvatskoj, a Osijek učinio tamburaškim središtem čitave zemlje. Od Kolarića, interes za tamburicom širio se u Zagrebu i svim hrvatskim gradovima, a zatim i šire.

Glazbena povijest pamtit će ga kao prvog poznatog slavonskog skladatelja popularnih pjesama. Skladao je na vlastite i na narodne tekstove i stvarao tzv. slavonske varoške pjesme, a iste žive i danas zahvaljujući Franji Kuhaču, koji je melodije i tekstove svog suvremenika i prijatelja ovjekovječio notnim zapisom.

Preminuo je 1876. godine i u svojoj oporuci, kako i doliči dobrotvoru, ostavio svote osječkoj gornjogradskoj školi, gornjogradskoj župnoj crkvi, osječkim gornjogradskim siromasima, osječkoj gradskoj glazbi i drugima. Iza njega su ostale supruga Josipa i sestra Magdalena.