Crearch_prica iz arhiva-Trg bana Jelacica.pdf

Naziv zbirke: HR-DAZG-857 Zbirka Ivan Ulčnik

Vlasnik zapisa: Državni arhiv u Zagrebu

Zbirka Ivana Ulčnika u Državnom arhivu u Zagrebu nepresušan je i nezaobilazan izvor građe za povijest grada Zagreba 19. i 20. stoljeća. Njezini zapisi otkrivaju zaboravljene detalje zagrebačkih ulica i trgova, čuva zanimljivosti o nekad (a i danas) omiljenim mjestima okupljanja za ispijanje jutarnje kave u najdražem društvu, donosi nam zamrznuti moment izgradnje ili obnove nekih od građevina-ikona našeg grada…

Ova priča donosi izbor fotografija i različitih dokumenata iz navedene zbirke i vraća nas u ne tako davnu prošlost Trga bana Josipa Jelačića u nekim od ključnih momenata njegove povijesti.

Svim je Zagrebčanima poznat Veliki potres koji Zagreb zadesio 9. studenoga 1880. (magnitude 6,3 po Richteru s epicentrom na području Medvednice), a kojeg smo se svi posebno prisjetili proteklog 22. ožujka kada je Zagreb zadesio nešto manje snažan, ali i dalje koban potres magnitude 5.5 po Richteru. Snažan potres 1880. godine značajno je oštetio između ostalog i Zagrebačku katedralu koja je potom narednih desetljeća obnavljana. Nekoliko dana nakon ovog nemilog događaja (13. studenoga 1880.) zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Mihalović, na Jelačićevom je trgu predvodio misu povodom preživjele nepogode, a ovdje donosimo fotografiju tog događaja koja je naknadno tiskana na razglednici (Fig. 2). Fotogafija prikazuje u prvom planu upravo moment ovog misnog slavlja koje je nadbiskup predvodio pod šatorom na Trgu, dok se u pozadini nazire stari toranj Zagrebačke katedrale, tada već oštećen potresom. Potres je oštetio mnogobrojne zgrade Zagreba stoga je nakon potresa brojno stanovništo odselilo u Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst. Zabilježeno je da je dvoje ljudi poginulo (litograf Stanić i bankovni službenik Lavoslav Smetana), dok ih je 29 teško ozlijeđeno. Trg snimljen iste te godine no prije nesretnog događaja vidljiv je na narednoj fotografiji koja svjedoči o njegovu izgledu netkom prije potresa. (Fig. 3)

Te 1880. godine spomenik banu Jelačiću okrenut je prema sjevernoj strani grada iz razloga što je taj dio grada bio razvijeniji od južnog. Spomenik je uklonjen 26. srpnja 1947. od strane komunističkih vlasti, a vraćen je ponovno 16. listopada 1990. na sam Jelačićev rođendan s orjentacijom prema jugu na mjestu gdje i danas stoji.

Ivan Ulčnik, intelektualac posebnih interesa i sposobnosti, godinama je istraživao povijest grada Zagreba i njegovih građana i stvorio vrijednu zbirku fotografija i rukopisnih bilješki u kojima je bilježio niz podataka koje je (sa)znao o svom gradu. Izuzetnom pedantnošću i organiziranošću, koja je i danas vidljiva iz same građe, bilježio je i slagao vlastiti arhiv povijesnih crtica o Zagrebu. On sadrže niz detalja o osobama i događanjima, obiteljima i građevinama, kao što su mnogobrojni nazivi kuća prema njihovim tadašnjim ili prošlim vlasnicima kojima možemo ući u trag kroz povijest. Iako znamo da su njegova istraživanja i bilješke svakako nastale u prvoj polovici 20. stoljeća, on nalazi načina da opiše, datira, povijesno istraži izgled grada prethodnog 19. stoljeća. Tako brojnim bilješkama opisuje trg 1860. godine (Fig. 5-7).

Prije nego li je dobio naziv po banu Jelačiću zagrebački središnji trg nosio je naziv Harmica, što je izvedenica od mađarske riječi harmincz (trideset). Na tadašnjem trgu nalazila se gradska tržnica na kojoj se od seljaka koji su ondje prodavali robu ubirala tridesetnica, svojevrsna pristojba koja se izvorno morala davati u vrijednosti tridesetog dijela robe. Kuća s carinskim uredom u kojoj se ubirala tridesetina nalazila se na sjevernoj strani trga. Trg je naziv Harmica imao sve do 23. lipnja 1848. kada je preimenovan u Jelačićev trg u čast novoizabranom banu Josipu Jelačiću. Spomenik banu Jelačiću na trgu podignut je tek 1866., odnosno sedamnaest godina nakon što je trg prozvan njegovim imenom. Prve gradnje kuća bilježe se u 13. stoljeću, i to na sjevernoj strani Harmice, a nastavljaju se u 18. stoljeću kada grad dobiva i snažniji gospodarski i demografski razvoj.

Od javnih objekata na Harmici posebno je značajna bila Zakladna bolnica koja se nalazila na uglu Harmice i Ilice, a na čijem se mjestu danas nalazi neboder. Najveći dio sredstava za gradnju ove bolnice osigurao je zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac, koji je upravu bolnice povjerio Redu Milosrdne braće. Ova bolnica i takozvana Stakovićeva kuća vidljive su na više fotografija iz naše priče (posebno Fig. 10, 11, 14, 16, 17, 25, 26.). Stankovićeva je kuća poznata kao prva trokatnica izgrađena na Trgu bana Jelačića. Treći kat na kojem se nalazio uglovni šiljati tornjić nadograđen je oko 1880-te prema projektu Hermanna Bolléa. Od tada pa do tridesetih godina 20. stoljeća izgled Stankovićeve kuće neznatno je mijenjan, dok je u razdoblju od 1931. i 1934. doživjela radikalne promjene te gubi šiljati tornjić i kasnobarokni portal kojim se otvarala prema Trgu.

Jedna od značajnijih građevina na Trgu bila je Palača Pongratz čija je izgradnja započela 1884. na sjeverozapadnoj strani Trga. Izgradnju Palače naručuje Guido Pongratz po kojem palača dobiva i ime, a projektirao ju je Herman Bollé. Njena izgradnja završena je 1886. godine, a srušena je 1937. kada na njenom mjestu započinje izgradnja palače Assicurazioni generali, a što je zabilježeno i na jednoj od predstavljenih ilustracija (Fig. 12).

Jedna od građevina koja je do danas simbol našeg glavnog trga je Gradska kavana koja je kroz povijest promijenila nekoliko naziva i vlasnika, no daleko od toga da je bila jedina kavana tog vremena koja se nalazila na Trgu bana Jelačića. (Fig. 13, 18, 19, 20, 21). Naime, Zagreb je 1900. godine navodno imao čak 25 kavana te je time mogao parirati i Beču i Parizu. Na samom Trgu bana Jelačića tako je više kavana koje nalazimo na našim fotografijama, od Gradske kavane do Velike kavane, Kavane Lafferl (kasnije preimenovana u Croatia), Gradski podrum...

Velika kavana na Trgu bana Jelačića nalazila se na adresi Jelačićev trg br. 16. u razdoblju od 1863. do 1928. godine. Krajem 19. stoljeća nazivali su je Burza iz razloga što su se u njoj sastajali uglavnom poslovni ljudi, intelektualci i političari. Ona je slovila kao prva dotjerana i uređena gradska kavana s mramornim okruglim stolovima, a u njoj se osim pića moglo naručiti i slastice te hladna jela. Ondje su se redovito čitale novine na čak osam jezika, imala je četiri biljarska stola, sobu za kartanje te besplatni telefon za goste. Gostima je bio otvoren i uređeni vrt u kojem je često gostovao vojni orkestar. Na terasi Velike kavane je 1887. podignut vodoskok. Na mjestu nekadašnje Gradske kavane (danas Johann Franck) nalazila se kavana K vječnom svjetlu, gdje su se okupljale skitnice, pijanci i kartaši. Kavana i gostionica K carskom gostioničaru, na uglu Ilice i Harmice, u ugostiteljskoj ponudi je osim kave imala i jednu novost - sladoled. U prizemlju nekadašnjeg hotela K caru austrijskom (danas robna kuća Nama) također je bila kavana.

Posljednji dokumenat u našoj priči o Trgu je malena reklamna knjižica Gradskog podruma koja nosi naslov „Restauracija i kavana Gradski podrum“ (Fig. 42). U njoj se nalazi niz rukom ispisanih opaski (vjerojatno rukom potpisanog profesora Franje Kršinića), a još su zanimljivije karikaturne ilustracije i nekoliko fotografija Kavane s pogledom na Trg i na njezin vrt iz onog vremena.

Jedan od učestalih detalja na svim ovim ilustracijama su konjske zaprege, konjski tramvaj ili pak električni tramvaj, detalj po kojem ćemo nerijetko moći datirati samu fotografiju Trga bana Jelačića. U Zagrebu se tračnice za konjski tramvaj počinju graditi 1889. godine za gradonačelnika Milana Amruša, a jedan od razloga je bilo i otvorenje Velike gospodarske izložbe u Zagrebu 1891. Tako je upravo 5. rujna 1891. zagrebačkim trgom i počeo voziti prvi konjski tramvaj, krenuvši iz tadašnjeg spremišta na Savskoj ulici (na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja), Frankopanskom do Ilice. Prvi električni tramvaj Zagreb je dobio 18. kolovoza 1910. iako konjski tramvaj ostaje na nekim sporednim prugama još godinu dana.

Povijest Trga bana Jelačića mogla bi se istraživati još u niz zanimljivih detalja koje njegove građevine sakrivaju, no s ovih nekoliko crtica i zanimljivosti namjera nam je bila tek zagolicati znatiželju čitatelja i potaknuti ih na neka nova istraživanja duge i zanimljive povijesti našega glavnog grada.

Autori priče: studenti Odsjeka za povijest Fakulteta hrvatskih studija Hrvoje Jambrović, Dorotea Kraščić i Amanda Tikvić pod mentorstvom dr. sc. Valerije Macan Lukavečki